Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije
U Franjevačkom samostanu o. fra Ante Antića u Splitu na Trsteniku u subotu, 17. prosinca 2016. održan je stručni seminar za bogoslove franjevačkog reda. Tema seminara je bila: „Afektivni rast i razvoj u formaciji: upoznati sebe, shvatiti drugoga/Drugoga”. Seminar je započeo pozdravom magistra fra Ivice Jurića, nakon kojeg je uslijedilo predavanje dr. sc. Sande D. Smoljo. Ovo je bio prvi susret, no planira se nastaviti sa ciklusom seminara koji imaju za cilj pomoći bogoslovima da bolje upoznaju sebe, prihvate sebe i svoj afektivni svijet, te da isti integritaju sa izabranim pozivom, kako bi redovnički poziv živjeli integrirano i autentično.
Predavanja su završena zajedničkom diskusijom, na kojoj su bogoslovi imali priliku postavljati pitanja, podijeliti svoja iskustva, izazove s kojima se susreću u formaciji. Na kraju, svi bogoslovi su izrazili želju da nastave sa stručnim seminarima, jer smatraju da su teme koje se tiču izgradnje na naravnoj razini itekako važne za daljnju izgradnju u duhovnom pozivu.
U organizaciji Ureda za brak i obitelj i Centra za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije, od 9.-11. prosinca 2016., u prostorijama Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“, održane su trodnevne duhovne vježbe za katoličke bračne parove. Voditelj ove predbožićne duhovne okrjepe, na radost svih nazočnih parova, bio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić. Vježbama je ovom prigodom nazočilo četrnaest bračnih parova, i to dvanaest parova iz Sarajeva i dva bračna para iz Travnika. Nakon zajedničkog misnog slavlja koje je predvodio kardinal Puljić, nazočnima se obratio i dobrodošlicu poželio vlč. dr. sc. Šimo Maršić, ravnatelj Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ Tijekom tri dana upriličeno je pet razmatranja na sljedeće teme: „Zrelost = svetost“, „Otkrivanje svojih razočaranja-frustracija“, „Tražimo Isusa“, „Ljubav“ i „U znaku Presvetog Trojstva“. Kardinal Puljić je osobito istaknuo da Božja milost pretpostavlja i usavršuje ljudsku narav. Stoga, moramo se prihvatiti onakvima kakvi jesmo, prihvaćajući svoju životnu stvarnost prihvaćati i druge onakvima kakvi jesu. U konačnici, ostajući nepoznanica i samima sebi moramo, hodeći prema životnom ostvarenju izići iz sebe i iz ljubavi se predati Bogu i drugima. Samo nas predanost Bogu može osnažiti u neuspjehu i osloboditi od oholosti postignutog uspjeha, ističe kardinal Puljić. Uz naznačena je razmatranja svaki dan slavljena zajednička sveta misa, a upriličena je i mogućnost za svetu ispovijed. Uz kardinala Puljića bračne su parove ispovijedali vlč. Jakov Kajinić i vlč. dr. sc. Dubravko Turalija, povjerenik za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije. Zahvaljujući kardinalu Puljiću i ostalim svećenicima, svi sudionici zahvaljuju na srdačnom gostoprimstvu i osmjesima svim uposlenicima Centra. Nadamo se da je ovo samo početak aktivnosti katoličkih bračnih parova u Godini laičkog apostolata Vrhbosanske nadbiskupije.
Igor i Ana Žontar
U kući novicijata Služavki Malog Isusa u Zagrebu, 3. prosinca 2016. godine održan je seminar za kandidatice. Na seminaru je sudjelovalo i nekoliko kandidatica iz drugih redovničkih zajednica. Voditeljica seminara je dr. sc. Sanda D. Smoljo. Ovo je bio prvi seminar po naslovom: „Afektivni rast i razvoj redovničkih kandidatica“. U okviru uvodnog seminara obradili smo temu „Kršćanska vizija osobe“, a u narednim susretima obrađivat će se važnost emocija u redovničkom životu.
Seminari imaju za cilj da kroz niz od četiri predavanja i radionice u tijeku akademske 2016./2017. godine obradimo važnost afektivne komponente u redovničkom životu, te približimo kandidaticama kako istu integrirati s duhovnim pozivom.
Nakon predavanja uslijedila je diskusija na kojoj su kandidatice imali priliku postavljati pitanja, te razgovarati o razvojnim izazovima s kojima se susreću u tijeku formacije u novicijatu.
U Zagrebu, 3. prosinca 2016. godine, u zgradi Hrvatske konferencije redovničkih poglavara i poglavarica održan je stručni seminar za odgojiteljice i odgojitelje u redovničkim ustanovama. Tema seminara bila je: „Znakovi zrelosti i nezrelosti osoba u formaciji: prepoznavanje znakova i pomoć u procesu izgradnje“. Voditeljica seminara bila je dr. sc. Sanda D. Smoljo.
Izazovi u procesu formacije redovničkih kandidata izlagani su iz teološko-psihološko-pedagoške perspektive. U drugom dijelu predavanja sudionici su imali priliku postavljati pitanja, te razgovarati o konkretnim situacijama, izazovima, poteškoćama s kojima se susreću u odgojnom procesu.
U organizaciji Ureda za brak i obitelj i Centra za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije, u subotu, 5. studenog 2016. u župi svetog Ignacija Loyolskog na Grbavici održana je duhovna obnova za katoličke obitelji grada Sarajeva. Voditelj duhovne obnove na temu „Milosrđe u obitelji“ bio je fra Josip Ikić, kojeg je papa Franjo imenovao misionarom milosrđa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji.
Duhovna obnova je započela u poslijepodnevnim satima u župnoj dvorani. U prigodnoj katehezi fra Josip je kroz svetopisamski primjer milosrdnog oca i izgubljenog sina protumačio važnost oprosta i milosrđa. Objašnjavajući lik milosrdnog oca koji predstavlja Boga, naglasio je da nas Bog trajno poziva na obraćenje, strpljivo čeka naš povratak i silno se raduje kad mu se vraćamo. Takav stav svaka obitelj, svaki roditelj treba njegovati, te strpljivo bdjeti nad svojim obiteljskim domom kroz zajedničku molitvu koja nas uči da budemo milostivi i spremni oprostiti jedni drugima.
Po završetku kateheze bila je prilika za svetu ispovijed, nakon kojeg je uslijedilo euharistijsko slave, koje je predvodio župnik p. Krešimir Djaković uz koncelebraciju fra Jospia Ikića, p. Mate Anića i don Đuliana Trdića, svećenika riječke nadbiskupije. Nakon Svete mise uslijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je vodio fra Ikić, te je na kraju podijelio blagoslov svim nazočnima. (kta/s.s.)
U organizaciji Vijeća za bogoslovna i Vijeća za mala sjemeništa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, 5. Studenog 2016. u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata u Sarajevu održan je peti Studijski dan za sve odgojitelje u velikim i malim sjemeništima Vrhbosanske nadbiskupije pod ravnanjem nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića, predsjednika navedenih vijeća. Sudjelovali su odgojitelji iz: Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Franjevačke teologije u Sarajevu, te Nadbiskupskog misijskog međunarodnog sjemeništa „Redemptoris Mater“ iz Vogošće, kao i odgojitelji iz Franjevačkog sjemeništa u Visokom i Nadbiskupskog sjemeništa „Petar Brbarić“ u Travniku, te biskupijski delegati za sjemeništa.
U uvodnoj je riječi kardinal Vinko predstavio temu ovogodišnjeg studijskog susreta koja glasi „Psihološki aspekti zrelosti i nezrelosti osoba u formaciji: prepoznavanje znakova i interventi“. Istaknuo je i upute koje je Sveta Stolica putem Kongregacije za kler dala biskupima kako odgajati ne treba samo riječju, nego nadasve primjerom, gestom, živim svjedočanstvom. Važna se uloga odgoja sastoji u tome da odgajamo budućnost. Ne smijemo se obeshrabriti neuspjesima, naše je sijati, a Bog daje rasti. Između ostalog kardinal Puljić je preporučio da se među sjemeništarcima napravi anketa kako oni zamišljaju jednog dobrog odgojitelja, a onda je naveo nekoliko bitnih karakteristika koje bi trebale resiti svakog odgojitelja. Odgojitelj mora biti čovjek samodiscipline, ali ne onaj koji djeluje u grču, nego sve što čini da bude slobodno i svjesno. On je čovjek vjere, ima osjećaja za sveto. Treba biti čovjek mudrosti i molitve, imati kvalitetan duhovni život, uvijek odlučan kada je Božja stvar u pitanju; u kročenju prema cilju hrabar, ali nadasve zdravo ponizan tako da prihvaća sebe. Sjemeništarci često gledaju kakvog je odgojitelj raspoloženja, zato bi on trebao zračiti vedrinom duha, strpljiv i staložen te dosljedan u onome što čini. Ima zdravu intuiciju i zna proniknuti u situaciju. Iz dobrog odgojitelja treba zračiti čovjekoljubivost, ali nadasve ljubav istaknuo je kardinal Puljić.
Izlaganje na navedenu temu imala su dva predavača: dr. sc. Sanda Smoljo, teolog, psiholog, psihoterapeut i vlč. dr .sc. Đuliano Trdić, liječnik, psiholog. Kroz izlaganja predavači su se međusobno nadopunjavali, a izlaganja su bila prije podne uz određene pauze, a radni susret i radionice po grupama nastavile su se poslije podne.
U svom predavanju predavači su osobit naglasak stavili na afektivnu zrelost i kako čovjek izražava i živi svoje emocije. Papa Franjo ukazuje na napast kvantitete – što više duhovnih zvanja. Treba ići za kvalitetom učeništva. Za dobrog svećenika se traži da bude i dobar otac – očinstvo ne smije izostati. Opasnost na koju papa upozorava je i rigidnost, jer u krutosti se uvijek skriva nešto loše. Cilj je formacije pomoći osobi da se mijenja i da sve više usvaja samonadilazeće vrijednosti. No moramo znati da nam je Bog primarni cilj, a samoostvarenje je tome podređeno. Tako konačni cilj rasta prema kršćanskoj viziji čovjeka nije isključivo razvoj zdravih osoba već rast u svetosti. Predavači su istaknuli da se zbog nepovoljnog utjecaja nezrelih dinamika u psihi vjera može živjeti kao tradicionalizam ili voluntarizam. Stvaranje emotivnog – naviknutog ponašanja ima paralizirajući učinak za rast i razvoj. U svom razvoju čovjek nailazi na dvije vrste napetosti: napetost zbog frustracije (bijes nezadovoljstvo…) i napetost zbog odricanja (radost, sloboda samokontrola).
Kada je riječ o svećeničko – redovničkoj formaciji, Crkva danas kao i uvijek treba svece, „leaders“ – vođe koji su u svom poniznom i često skrivenom postojanju utjelovili Krista. Crkva teži za jednom pripravom svećeničkih kandidata koja će zahvatiti čitavu osobu tako poziv na svećeništvo obuhvaća potrebu za cjelovitošću onoga koji je pozvan. Valja pak istaknuti da u formaciji ne postoje definirane formule koje vrijede jednom zauvijek. Svaka se formacija temelji na posebnoj antropologiji i pretpostavlja je na izričit način.
Svi smo na putu. Afektivna zrelost kao svaki drugi aspekti ljudske zrelosti, rad je u tijeku, proces koji traje cijeli život. Nije završna točka. Zrelost je sposobnost učiti iz iskustva. Znakovi zrelosti kod osobe u formaciji mogu se promatrati kroz tri tipa odnosa: Odnos s Bogom, odnos s drugima i odnos sa samim sobom. Odgojitelj bi trebao na neki način shvatiti kako se osoba odnosi s riječju Božjom u osobnoj molitvi, u liturgiji i shvaćanju identiteta svoga zvanja. U predavanju je istaknuto da formacija za krepost može biti potkopana neprestanom napasti bjegova. Društvo materijalnog nuka osobu da izbjegne napetosti koje proizlaze iz odgovornosti prema objektivnim vrijednostima. U Formaciji može doći i do opsesija gdje odgajanici mogu biti obuzeti opsesivnim strahom da su objektivne vrijednosti prijetnja za njihov identitet. Tako taj strah tjera mlade da traže nedjelotvorne nadomjeske ovim vrijednostima i otuda proizlazi bijeg u razna ovisnička ponašanja poput kocke, alkohola, pornografije itd. Zato je važno kako se odagajanik nosi s patnjom koja proizlazi iz raznih napetosti. Emocionalna inteligencija je važna za osobni rast. To je sposobnost izražavanja i kontroliranja vlastitih emocija.
Zrelost/Nezrelost se vidi u svakodnevnom ponašanju, u sposobnosti ili ne da se suoči sa stvarnošću. Što smo zreliji to se više otvaramo promjeni, Bogu. Zrelost/nezrelost se može prepoznati i po tome kako se osoba nosi s tjeskobom i kakvim mehanizmima obrane se koristi. U predavanju je bilo riječi i kako nastaje tjeskoba i kako se manifestira na ljudsku osobnost. Kako bi se ličnost (Ego) obranila od tjeskoba, koristi se raznim obrambenim mehanizmima, psihičkim procesima iskrivljivanja realnosti. Dakle oni imaju za cilj smanjiti anksioznost u situacijama koje se ne može kontrolirati, ali i funkciju da štite Ja – „predodžbu o sebi“. Svi obrambeni mehanizmi su neka vrsta „izvrtanja“ stvarnosti da bi se ublažila napetost. Mogu biti korisni kao „osigurač“ zaštita psihe u stanjima intenzivnih emocija, ali i štetni ako se zloupotrebljavaju. Koriste se često kod iznenadnih promjena u emocionalnom životu (gubitak voljene osobe), kod velikih promjena koje ne mogu biti odmah integrirane (novi posao, nova sredina), kad se treba uhvatiti u koštac s nerazriješenim konfliktima. Mehanizmi obrane mogu biti: 1. psihotični, 2. neurotični, 3. nezreli i 4. zreli. Neki od mehanizama obrane iz prve tri skupine su potiskivanje, poricanje, omalovažavanje, racionalizacija, kompenzacija… Od zrelih izdvajamo: altruizam, anticipacija, sublimacija, humor, supresija. Predavači su u daljnjem izlaganju svaki pojedinačno objašnjavali i navodili primjere.
Zrelost ili nezrelost se može promatrati i na području seksualnosti. Tako zdravi razvoj u odraslim fazama seksualnog razvoja znači da osobe počinju biti sve više sigurne, altruisti i integrirani. Njih krasi povjerenje, brižljivost, pažnja… Zanimljivo je primijetiti kako se naš život razvija kroz krizne točke, kada se moramo mijenjati. Osoba ponekad zbog nedostatnog seksualnog razvoja može doći u krizu tvrdeći da nije u stanju živjeti vlastitu odgovornost. Takvim osobama treba pomoći da se suoče s prijelaznom poteškoćom u emotivnom ili seksualnom razvoju. Uloga vrijednosti ima također značajno mjesto u definiranju seksualne zrelosti. Znakovi zrele seksualnosti se prepoznaju u otvorenosti prema drugima, darivanju, nadilaženju samog sebe, dok se nezrelost u ovom području može prepoznati kroz egocentrizam, zatvorenost, ljubomoru, posesivnost, nedostatak radosti.
Zrelost ili nezrelost u emotivno/afektivnom području se odnosi na afektivni razvoj sposobnosti osobe da doživi, izrazi i protumači cijeli niz emocija. Zrelost se pokazuje u odgovarajućoj razini kontrole emotivnog izražavanja, dok se nezrelost pokazuje u nemogućnosti da se iskusi ili izrazi odgovarajuća emocija. Dobro je pitati kako se osoba u formaciji nosi sa svojim osjećajima, je li svjesna svojih osjećaja, kako ulazi u kontakt s tim što osjeća, zna li nabrojati svoje osjećaje i kako ih izražava? U formaciji probleme ne stvaraju toliko ugodne emocije koliko one neugodne koje izazivaju tjeskobu, krivnju i stid. Način na koji osoba izražava svoje emocije može joj pomoći ili blokirati trajni razvoj.
U izlaganju je bilo riječi i o tome kako prepoznati neke ozbiljne poteškoće u strukturi osobe i suočiti se s njima. Ukoliko postoje neke ozbiljne poteškoće poput onih psihopatoloških, onda osobi treba pomoći prije nego što uđe u kuću formacije. Prije nego li kandidat nastavi s formacijom nužno trebaju biti vidljiva dugotrajna poboljšanja na njegovoj osobnosti. Odgojitelj ne smije biti psihoterapeut, nego onaj koji će osobi pomoći da raste u sposobnosti internaliziranja samonadilazećih vrijednosti te da tako raste i u preoblikovanju u Krista. Tako se odgojitelj treba usredotočiti na molitveni život, na dimenziju koje je ontološka, ne patološka. Uvijek je dobro da rezultat psihoterapije, koji nije uvijek predvidljiv, bude poznat prije pripuštanja osobe formaciji. No patologija nije nužno zapreka za svećeničko-redovnički život, postoje sveci koji su pokazivali patološka ograničenja u nekim područjima ličnosti, no ona postaje zapreka kada ozbiljno priječi življenje ili uporabu samog zvanja radi dobra duša.
Nezrelost se svakog dana prepoznaje u odabiru prividnog dobra umjesto realnog što može narušiti teocentrične vrijednosti, jer osoba bira ono što je dobro za nju samu i što joj je ugodno. Tako zbog utjecaja nesvjesne dinamike ograničava se efektivna sloboda za nadilaženje u vrijednostima, što može utjecati na poziv i apostolsku uspješnost.
Neki od minimalnih uvjeta za pripuštanje osobe u duhovni poziva (prema Kiely): određeni osjećaj za duhovno, poslušnost, prijateljstva, naravne vrijednosti, znati da li osoba raste… U zaključku predavanja navedeno je kako ne postoji prečac za rast i sazrijevanje. Svaka je osoba jedinstvena. U odgoju bi zato odgojitelji trebali imati puno strpljenja, sposobnosti empatije i mudrosti.
U radionici odgojitelji su razgovarali i o predloženim pitanjima predavača s kojim se poteškoćama susreću u odgoju i kako se s njima nose.
Na kraju je kardinal Puljić uputio završnu riječ i istaknuo da u odgoju nema recepta za sve jednako. U odgoju se susrećemo s osobom koja je original za sebe. Tu nema skokova, svaki se rast odvija postupno. Ne smijemo zaboraviti moliti za to što radimo. Osobama u formaciji trebamo nadasve pomoći da ostvare svoju nutarnju slobodu kako bi djelovali iz te slobode. Kardinal je naglasio kako je važan razgovor, kako osobni, tako i zajednički po grupama. Bogoslov bi prije svoga ređenja trebao razgovarati sa svojim duhovnikom i pitati njega za mišljenje, ne kako bi duhovnik donio odluku za njega, nego izričući sebe pred duhovnikom bogoslov će sam sebe prepoznati. Svećenik nije ono što radi, nego ono što jest u odnosu na Isusa Krista. Dobar svećenik i dobar odgojitelj radosno živi svoje svećeništvo i tako najbolje odgaja rekao je kardinal i zahvalio svima na sudjelovanju na ovom studijskom danu.
U završenoj riječi kardinal je izrazio mogućnost da bude više ovakvih susreta, te da bi neki mogli trajati i više od jednog dana. (kta)
Godišnji susret djelatnika obiteljskih savjetovališta iz Hrvatske i BiH održan je u petak, 4. i subotu, 5. studenog 2016. u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa Zmajević u Zadru. Susret je održan kao međunarodni stručni skup o temi „Rad s traumatiziranim osobama i njihovim obiteljima". Okupilo se oko devedeset sudionika iz nad/biskupija u Hrvatskoj, gdje pri biskupijskim Caritasima kao jedna od službi djeluje sedamnaest obiteljskih savjetovališta. Došli su i predstavnici obiteljskih savjetovališta iz Mostara, Sarajeva i Banje Luke, predvođeni don Antom Komadinom, ravnateljem Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan.
Domaćini susreta bili su djelatnici Obiteljskog savjetovališta pri Caritasu Zadarske nadbiskupije, Mladen Klanac, Ana Uranija i Martina Šimunić. Susret je bio prigoda da sudionici prošire svoje spoznaje, prodube i razmjene iskustva, profesionalno se obogate i osobno upoznaju. Sudjelovali su i djelatnici ustanova koji u raznim programima surađuju s obiteljskim savjetovalištem u Zadru: Centar za socijalnu skrb, Odjel psihijatrije zadarske Opće bolnice, Psihijatrijska bolnica Ugljan, Obiteljski centar u Zadru. „Htjeli smo izabrati temu koja će nas okupiti, ujediniti, da što bolje možemo pomagati ljudima kao suradnici u radu na traumi i pomaganju ljudima. Iz iskustva smo vidjeli da je trauma značajan dio onoga što ljudi proživljavaju u različitim kontekstima u kojima žive: na poslu, školi, u obitelji, slobodnom vremenu. Traumatsko iskustvo se može dogoditi u svakom trenutku i na svakom mjestu. To je kompleksan fenomen", rekao je prof. Klanac, voditelj zadarskog Obiteljskog savjetovališta i član Vijeća HBK za život i obitelj gdje predstavlja djelatnike obiteljskih savjetovališta Crkve u Hrvatskoj. „Jako dobar odaziv sudionika pokazuje koliko se susrećemo s traumom u vlastitom životu i u profesionalnom radu. Trauma ostavlja dubok trag u životima ljudi. Često je mijenjamo s PTSP-om, ali PTSP je samo jedan izričaj onoga što nosi traumatsko iskustvo. Traumatsko iskustvo ostavlja puno veće i šire posljedice u panici, tjeskobi i drugim elementima na osobnoj, socijalnoj i obiteljskoj razini", rekao je Klanac. Kao drugi element uz temu stručnog razmatranja traume, Klanac i Uranija su odredili obitelj, jer je obitelj mjesto gdje se najviše očituje sva teškoća traume, na bliskim članovima onoga tko je doživio traumu. „Trauma nekad može pogoditi cijelu obitelj i zajednicu. Obitelj je i mjesto koje pruža najveće mogućnosti nošenja s traumom. Obitelj je mjesto gdje živimo najintimnije i najdublje svoje osjećaje i svoje odnose, tako da obitelj postaje mjesto koje će svima pomoći da se osnažimo i pomognemo obiteljima, da imamo multidisciplinarni pristup u radu s traumom", rekao je Klanac. Zato su na susretu bili različiti stručnjaci, psiholozi, psihijatri, socijalni radnici, teolozi. Skup je organiziran kao pomoć za ljude s kojima se djelatnici obiteljskih savjetovališta susreću i kao put da se zajedno i na multidisciplinaran način nose s traumom.
Prof. Ana Uranija rekla je kako je veliki odaziv sudionika znak da su izborom teme pogodili profesionalne potrebe djelatnika. Oni se susreću s traumatskom simptomatologijom s klijentima i pacijentima, ali i svatko osobno nije pošteđen traumatskih životnih događanja. Zato znanja i vještina u tom području rada nikad nije dovoljno, rekla je Uranija. „Narodna poslovica 'Vrijeme liječi sve rane' povremeno se provlači kao mit i u stavu prema psihološkoj traumi. Nažalost, ponekad i kod nekih profesionalaca. Roditelji npr. dobiju savjet 'Budete li razgovarali o tome, samo ćete ga podsjećati. Neka zaboravi. Ona se neće toga sjećati. Bolje to ne dirati'. Možemo ne dirati, ali traumatska rana kad tad ispliva iz zaborava i može uzrokovati teže posljedice po osobu i okolinu", upozorila je Uranija i navela primjer iz prakse. Osmogodišnja djevojčica joj je rekla 'Ja sam to sve zaboravila', a istovremeno se vrtila na sjedalici, lomila prste, sklanjala pogled ne znajući gdje bi gledala kad počnu pričati o tome. Takvo ponašanje izostaje kod drugih uobičajenih tema. „Gledam našu odgovornost. Hoćemo li toj djevojčici pokazati razumijevanje, dati joj podršku i ohrabrenje, pratiti je dok ne povrati povjerenje u sebe i druge, ili ćemo pokraj zdravih očiju ostati slijepi i ostaviti je da se u svom strahu i sramu i dalje brani potiskivanjem, negiranjem i disocijacijom. 'Vrijeme liječi sve rane' djelomično je istina, jer je za oporavak potrebno vrijeme. Ali u vremenu su potrebne i intervencije, stručne, obitelji, bliskih osoba. Zato su nam potrebni znanje, vještine i osobna spremnost da se suočimo s tuđom boli. Ta spremnost se dira u naše strahove i naše boli", istaknula je Uranija, dodavši da se kompetencija i sposobnost stručnjaka da se suoče s traumom jača i na način proveden na tom skupu. „Susret tome služi. Svi zajedno učimo, preispitujemo svoje kapacitete da se, unatoč teškoj temi, brinemo o sebi, jer je to preduvjet da možemo pomagati drugima", poručila je Uranija.
Suzana Borko, zamjenica ravnatelja Hrvatskog Caritasa, pozdravila je nazočne uime organizatora i ravnatelja HC-a mons. Fabijana Svaline. Izrazila je zadovoljstvo porastom mreže i povezanosti Caritasovih obiteljskih savjetovališta, kao i stručnog usavršavanja i profesionalne suradnje s drugim ustanovama. Edukaciju za obiteljske savjetodavce prošli su mnogi 2002. g. „To su veliki plodovi. Ovo je susret jačanja mreže na kojem možemo steći novu kompetenciju i osnažiti se za zajednički rad u budućnosti. Obitelj je važna tema. Dobro je i važno da se susrećemo na skupovima koji nam pomažu da naš rad bude bolji, jači i umreženiji", rekla je Borko.
Petar Krešimir Hodžić, voditelj Ureda HBK za život i obitelj, nazočnima se obratio uime dubrovačkog biskupa Mate Uzinića, predsjednika Vijeća HBK za život i obitelj, uime članova Vijeća i biskupijskih povjerenika za pastoral braka i obitelji. „Skup će pomoći da se hvalevrijedni i često samozatajni rad bračnih i obiteljskih savjetovatelja iz Hrvatske i BiH bolje prepozna i vrednuje u društvu. Mons. Uzinić podržava sudionike i izražava brigu za budućnost i djelovanje crkvenih bračnih i obiteljskih savjetovališta", rekao je Hodžić, istaknuvši da mons. Uzinić pozdravlja nastojanje da se savjetovatelji redovito okupljaju u kontekstu svoje trajne edukacije, stručne supervizije, izmjene iskustava i jačanja zajedništva, svima želeći uspješan rad i blagoslov. Hodžić je prenio pozdrave i mons. Valtera Župana, umirovljenog krčkog biskupa i dugogodišnjeg predsjednika Vijeća HBK za obitelj, kako su mu „bračna i obiteljska savjetovališta bila i jesu na srca i obećaje svoju molitvu". Hodžić je podsjetio da su hrvatski biskupi na svom 46. plenarnom zasjedanju HBK posebnu pozornost dali bračnim i obiteljskim savjetovalištima.
Sudionike je pozdravio i mr. don Ivica Jurišić, ravnatelj Caritasa Zadarske nadbiskupije, te mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, uime zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića. Izražavajući dobrodošlicu sudionicima rekao je da je, između ostalog, poslanje Crkve caritas; „podijeljeno iskustvo obogaćuje, oplemenjuje i neka bude poticaj za rad s osobama koje dožive traume". Na susretu su bili i pročelnici Grada Zadra i Zadarske županije koji prate rad Caritasa, županijski Bernard Maruna i gradski Jakov Vidović.
Pokrovitelji susreta su Hrvatski Caritas, Zadarska nadbiskupija i Grad Zadar. Susret djelatnika obiteljskih savjetovališta u Zadru održan je i 2012. g. Ovo je treću godinu u nizu da se takav susret održao, u Đakovu, Ogulinu i sad u Zadru. Prethodnih godina se održavao povremeno. Namjera je da se susret djelatnika obiteljskih savjetovališta Crkve u Hrvatskoj i BiH održava redovito, svake godine u nekoj drugoj biskupiji. (kta/ika)
U Samostanu Sveti Josip u Vitezu, Utemeljiteljevoj Hankompaniji, održana je u subotu 29. listopada četvrta duhovna obnova na temu: Afektivna zrelost u interpersonalnim odnosima u redovničkoj zajednici.
To su duhovne obnove koje organizira Provincijska uprava u programu trajne formacije sestara. Kao dobar način obnove ovoga tipa pokazali su se susreti sestara iz više obljižnjih zajednica. Tako je prvi sisret bio u Generalnoj kući u Zagrebu, drugi u samostanu Doloroza, treći u samostanu Egipat i ovaj zadnji u Vitezu.
Sudjelovale su sestre iz zajednica u Vitezu, Gromiljaku i Prozoru. Na početku programa sudionice je pozdravila provincijska glavarica sestra M. Admirata Lučić izrazivši radost što imamo milost biti zajedno, moliti zajedno i razmišljati o tako važnoj temi za radosno življenje i ostvarenje poslanja u našim zajednicama. Naglasila je kako nas samo mijesto u kojem se nalazimo podsjeća na svetu ljubav našega oca Utemeljitelja i na ugrađeni život naših prvih sestara za spasenje duša i dobrobit svih koji su na bilo koji način bili povezani sa samostanom i poljem svetoga Josipa u Hankompaniji.
Predavanja je održala Dr. Sanda Smoljo. Vodila je sestre kroz proces odrastanja i svekolikog utjecaja digašaja i iskustava na vlastiti emotivni svijet te ponudila konkretna riješenja u možebitnim sukobima u samima sebi, s drugima i sa dragim Bogom.
U poslijepodnevnim satima bila je mogućnost za sveti sakramentom ispovjedi. Susret smo okrunile i završile sa slavljem svete mise koju je za sestre slavio fra Velimir Bavrka, župnik iz Viteza. Evanđelje dana nam je uprisutnilo događaj u kojem Isus primjećuje naše ponašanje za stolom i poučava govoreći: „Koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen“. Sveti Luka je zapazio i zapisao kako Isus duboko dotiće osjećaje ljudi i o njima otvoreno govori.
Bogati dan susreta se je brzo približio kraju. Za uspomenu nam je sestra Marina Perić načinila fotografiju, zahvalilile smo se sestrama, na divnom gostoprimstvu, dragom Bogu na mogućnosti da pohodom razveselimo naše bolesne sestre i Provincijskoj upravi na čelu sa sestrom M. Admiratom na organizaciji tako važnog događaja za nase sestrinstvo i duhovni rast. Neka Isusova prisutnost u našim životima zahvati i opečati svaki naš osjećaj! s.a.
(preuzeto sa službene web stranice: http://www.ssmi.hr/sarajevo/clanak/afektivna_zrelost_u_interpersonalnim_odnosima_u_redovnichkoj_zajednici)
U Kući Navještenja na Gromiljaku, od 21. do 23. listopada 2016. sestre Služavke Malog Isusa u suradnji s Centrom za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije organizirale su duhovnu obnovu za mlade pod nazivom „Radost susreta“. Voditelji obnove su bili dr. Sanda D. Smoljo, don Simo Ljuljić te s. Marina Perić. Obnova je započela euharistijskim slavljem u župnoj crkvi Imena Marijina na Gromiljaku te upoznavanjem mladih.
Srdačnu dobrodošlicu svim okupljenima uputila je s. Marina te se kratko osvrnula na protekle dvije duhovne obnove na temu: „Slijedi me! Poziv/Poslanje“ i „Hodi u ljubavi“. Prethodne duhovne obnove, zaključno s ovom su bile jedno veliko, sveobuhvatno predavanje o ljubavi i odnosu prema Bogu, drugima, ali i prema nama samima. Poručila je da Bog poziva svako biće na život i ljubav te da je svatko dragocjen i jedinstven. Svima je dana sloboda, a jedno od obilježja kršćanstva jeste biti Kristov, odnosno, u slobodi prihvatiti i birati ono što je Bogu milo. Na taj način prihvaćamo poziv koji nam je Bog dao, te zato sve što činimo u životu trebamo činiti s ljubavlju, oslanjajući se na Krista koji je temelj i korijen svega. Osim toga, s. Marina je kazala da u svome životu trebamo njegovati nesebičnu ljubav koja svu sebe daje, a ne traži ništa za uzvrat.
Uvodno predavanje „Susret oči u oči“ imao je don Simo koji je govorio o susretu Isusa i Samarijanke kod zdenca (Iv 4, 5-42). Tumačeći navedeni tekst don Simo je istakao da se svakodnevno susrećemo s raznim osobama i da je pravi susret, zapravo onaj koji ostavlja utisak na nas te koji budi emocije u nama. Primjer jednog takvog susreta je susret Isusa i Petra kada Petar, nakon što je zanijekao svoga Gospodina, susreće njegov pogled koji u Petru budi bujicu emocija. Također je naglasio da odnos „ti – ja“ u međuljudskim odnosima stvara napetost koja može onemogućiti susret ljudi različite nacionalnosti, vjerske pripadnosti…. Kao što je Samarijanka stavila razliku između sebe i Isusa koji je bio Židov, tako i mi danas, vođeni svojim predrasudama i onim “Ja sve znam, te drugi mi nije potreban” potičemo udaljavanje jednih od drugih. Na kraju svoga predavanja je naglasio važnost istine u našim životima te da jedini trenutak kada govorimo istinu jeste kada govorimo o sebi, o svojim vrlinama i manama.
Drugog dana obnove predavanje pod nazivom „Susret sa sobom“ predstavila je dr. Smoljo, a započela je uvodnim pitanjem „Kako sebe susresti?“. Dr. Smoljo je kazala da se često prema sebi odnosimo površno, te da je stoga prvi korak ka susretu sa sobom upoznati se. Kada pogledamo u svoju nutrinu, vidimo što mi se sviđa, što me boli… potrebno je prihvati sebe, odnosno, nositi se s tim što sam ja. Sljedeći korak je zavoliti se, a voljeti sebe znači prihvatiti sebe u potpunosti. Posljednji korak u tom procesu jeste mijenjati se, oblikovati se na sliku na koju smo načinjeni, na sliku djece Božje. To je put na kojemu nam se pojavljuju brojna emotivna stanja koja nas mogu zbuniti, i ako ne znamo kako se s njima nositi i kako ih nadići mogu postati prepreke da živimo svoj poziv djece Božje. Emotivna iskustva koja sputavaju naš osobni i interpersonalni rast mogu biti ljubomora, zavist, krivnja te stid. Da bi se ostvarili kao djeca Božja trebamo prihvatit sebe i oprostiti sebi. Oprost je put ka boljitku jer opraštanjem dajemo mir sebi i drugima.
Nakon predavanja uslijedio je radu u grupama u kojemu su mladi odgovarajući na postavljena pitanja iznijeli svoje mišljenje i stavove o danoj temi. Radost susreta mladi su na poseban način mogli osjetiti u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, kroz svetu ispovijed te euharistijsko slavlje na kojem su imali priliku pristupiti i svoj duh obnoviti.
U večernjim satima drugoga dana mladi su predstavili svoje radove te zajedno promišljali i iznosili svoje stavove o svemu što su čuli i doživjeli na obnovi. Naposljetku su pogledali film „Inside out“ koji je na jedan jednostavan način prikazao sve ono s čime se čovjek u svojoj nutrini bori.
Trećeg dana kroz razgovor s voditeljima obnove mladi su iznijeli svoje dojmove, a potom je dr. Smoljo kazala da je jedan od većih neprijatelja mladih obeshrabrenje, te potakla mlade da ohrabrenje i okrjepu koju su doživjeli na obnovi nastave živjeti i svjedočiti u svojim domovima i okolini u kojoj žive. Posebno je naglasila da nas ne smije nositi ushićenje sadašnjeg trenutka zbog svega doživljenog. Kada se svatko od nas vrati u svoju svakodnevnicu treba ustrajati i u teškim trenucima, prisjećajući se ove duhovne obnove i svega rečenog i doživljenog, crpiti snagu kako bi nastavili dalje vršiti svoje poslanje.
Na kraju duhovne obnove mladi okupljeni u misnom slavlju koje je predvodio don Simo zahvalili su Bogu na milosti spoznaje i Božje blizine koje su primili na ovoj duhovnoj obnovi. (kta)
