Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

Arhiv:Događanja

STRUČNI SEMINAR ZA ODGOJITELJICE I ODGOJITELJE U REDOVNIČKIM USTANOVAMA

U Zagrebu, 3. prosinca 2016. godine, u zgradi Hrvatske konferencije redovničkih poglavara i poglavarica održan je stručni seminar za odgojiteljice i odgojitelje u redovničkim ustanovama. Tema seminara bila je: „Znakovi zrelosti i nezrelosti osoba u formaciji: prepoznavanje znakova i pomoć u procesu izgradnje“. Voditeljica seminara bila je dr. sc. Sanda D. Smoljo.

Izazovi u procesu formacije redovničkih kandidata izlagani su iz teološko-psihološko-pedagoške perspektive. U drugom dijelu predavanja sudionici su imali priliku postavljati pitanja, te razgovarati o konkretnim situacijama, izazovima, poteškoćama s kojima se susreću u odgojnom procesu. 

DUHOVNA OBNOVA ZA KATOLIČKE OBITELJI GRADA SARAJEVA

U organizaciji Ureda za brak i obitelj i Centra za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije, u subotu, 5. studenog 2016. u župi svetog Ignacija Loyolskog na Grbavici održana je duhovna obnova za katoličke obitelji grada Sarajeva. Voditelj duhovne obnove na temu „Milosrđe u obitelji“ bio je fra Josip Ikić, kojeg je papa Franjo imenovao misionarom milosrđa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji.

Duhovna obnova je započela u poslijepodnevnim satima u župnoj dvorani. U prigodnoj katehezi fra Josip je kroz svetopisamski primjer milosrdnog oca i izgubljenog sina protumačio važnost oprosta i milosrđa. Objašnjavajući lik milosrdnog oca koji predstavlja Boga, naglasio je da nas Bog trajno poziva na obraćenje, strpljivo čeka naš povratak i silno se raduje kad mu se vraćamo. Takav stav svaka obitelj, svaki roditelj treba njegovati, te strpljivo bdjeti nad svojim obiteljskim domom kroz zajedničku molitvu koja nas uči da budemo milostivi i spremni oprostiti jedni drugima.

Po završetku kateheze bila je prilika za svetu ispovijed, nakon kojeg je uslijedilo euharistijsko slave, koje je predvodio župnik p. Krešimir Djaković uz koncelebraciju fra Jospia Ikića, p. Mate Anića i don Đuliana Trdića, svećenika riječke nadbiskupije. Nakon Svete mise uslijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je vodio fra Ikić, te je na kraju podijelio blagoslov svim nazočnima. (kta/s.s.)

V. STUDIJSKI DAN ZA ODGOJITELJE U SJEMENIŠTIMA VRHBOSANSKE NADBISKUPIJE

U organizaciji Vijeća za bogoslovna i Vijeća za mala sjemeništa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, 5. Studenog 2016. u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata u Sarajevu održan je peti Studijski dan za sve odgojitelje u velikim i malim sjemeništima Vrhbosanske nadbiskupije pod ravnanjem nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića, predsjednika navedenih vijeća. Sudjelovali su odgojitelji iz: Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Franjevačke teologije u Sarajevu, te Nadbiskupskog misijskog međunarodnog sjemeništa „Redemptoris Mater“ iz Vogošće, kao i odgojitelji iz Franjevačkog sjemeništa u Visokom i Nadbiskupskog sjemeništa „Petar Brbarić“ u Travniku, te biskupijski delegati za sjemeništa.

U uvodnoj je riječi kardinal Vinko predstavio temu ovogodišnjeg studijskog susreta koja glasi „Psihološki aspekti zrelosti i nezrelosti osoba u formaciji: prepoznavanje znakova i interventi“. Istaknuo je i upute koje je Sveta Stolica putem Kongregacije za kler dala biskupima kako odgajati ne treba samo riječju, nego nadasve primjerom, gestom, živim svjedočanstvom. Važna se uloga odgoja sastoji u tome da odgajamo budućnost. Ne smijemo se obeshrabriti neuspjesima, naše je sijati, a Bog daje rasti. Između ostalog kardinal Puljić je preporučio da se među sjemeništarcima napravi anketa kako oni zamišljaju jednog dobrog odgojitelja, a onda je naveo nekoliko bitnih karakteristika koje bi trebale resiti svakog odgojitelja. Odgojitelj mora biti čovjek samodiscipline, ali ne onaj koji djeluje u grču, nego sve što čini da bude slobodno i svjesno. On je čovjek vjere, ima osjećaja za sveto. Treba biti čovjek mudrosti i molitve, imati kvalitetan duhovni život, uvijek odlučan kada je Božja stvar u pitanju; u kročenju prema cilju hrabar, ali nadasve zdravo ponizan tako da prihvaća sebe. Sjemeništarci često gledaju kakvog je odgojitelj raspoloženja, zato bi on trebao zračiti vedrinom duha, strpljiv i staložen te dosljedan u onome što čini. Ima zdravu intuiciju i zna proniknuti u situaciju. Iz dobrog odgojitelja treba zračiti čovjekoljubivost, ali nadasve ljubav istaknuo je kardinal Puljić.

Izlaganje na navedenu temu imala su dva predavača: dr. sc. Sanda Smoljo, teolog, psiholog, psihoterapeut i vlč. dr .sc. Đuliano Trdić, liječnik, psiholog. Kroz izlaganja predavači su se međusobno nadopunjavali, a izlaganja su bila prije podne uz određene pauze, a radni susret i radionice po grupama nastavile su se poslije podne.

U svom predavanju predavači su osobit naglasak stavili na afektivnu zrelost i kako čovjek izražava i živi svoje emocije. Papa Franjo ukazuje na napast kvantitete – što više duhovnih zvanja. Treba ići za kvalitetom učeništva. Za dobrog svećenika se traži da bude i dobar otac – očinstvo ne smije izostati. Opasnost na koju papa upozorava je i rigidnost, jer u krutosti se uvijek skriva nešto loše. Cilj je formacije pomoći osobi da se mijenja i da sve više usvaja samonadilazeće vrijednosti. No moramo znati da nam je Bog primarni cilj, a samoostvarenje je tome podređeno. Tako konačni cilj rasta prema kršćanskoj viziji čovjeka nije isključivo razvoj zdravih osoba već rast u svetosti. Predavači su istaknuli da se zbog nepovoljnog utjecaja nezrelih dinamika u psihi vjera može živjeti kao tradicionalizam ili voluntarizam. Stvaranje emotivnog – naviknutog ponašanja ima paralizirajući učinak za rast i razvoj. U svom razvoju čovjek nailazi na dvije vrste napetosti: napetost zbog frustracije (bijes nezadovoljstvo…) i napetost zbog odricanja (radost, sloboda samokontrola).

Kada je riječ o svećeničko – redovničkoj formaciji, Crkva danas kao i uvijek treba svece, „leaders“ – vođe koji su u svom poniznom i često skrivenom postojanju utjelovili Krista. Crkva teži za jednom pripravom svećeničkih kandidata koja će zahvatiti čitavu osobu tako poziv na svećeništvo obuhvaća potrebu za cjelovitošću onoga koji je pozvan. Valja pak istaknuti da u formaciji ne postoje definirane formule koje vrijede jednom zauvijek. Svaka se formacija temelji na posebnoj antropologiji i pretpostavlja je na izričit način.

Svi smo na putu. Afektivna zrelost kao svaki drugi aspekti ljudske zrelosti, rad je u tijeku, proces koji traje cijeli život. Nije završna točka. Zrelost je sposobnost učiti iz iskustva. Znakovi zrelosti kod osobe u formaciji mogu se promatrati kroz tri tipa odnosa: Odnos s Bogom, odnos s drugima i odnos sa samim sobom. Odgojitelj bi trebao na neki način shvatiti kako se osoba odnosi s riječju Božjom u osobnoj molitvi, u liturgiji i shvaćanju identiteta svoga zvanja. U predavanju je istaknuto da formacija za krepost može biti potkopana neprestanom napasti bjegova. Društvo materijalnog nuka osobu da izbjegne napetosti koje proizlaze iz odgovornosti prema objektivnim vrijednostima. U Formaciji može doći i do opsesija gdje odgajanici mogu biti obuzeti opsesivnim strahom da su objektivne vrijednosti prijetnja za njihov identitet. Tako taj strah tjera mlade da traže nedjelotvorne nadomjeske ovim vrijednostima i otuda proizlazi bijeg u razna ovisnička ponašanja poput kocke, alkohola, pornografije itd. Zato je važno kako se odagajanik nosi s patnjom koja proizlazi iz raznih napetosti. Emocionalna inteligencija je važna za osobni rast. To je sposobnost izražavanja i kontroliranja vlastitih emocija.

Zrelost/Nezrelost se vidi u svakodnevnom ponašanju, u sposobnosti ili ne da se suoči sa stvarnošću. Što smo zreliji to se više otvaramo promjeni, Bogu. Zrelost/nezrelost se može prepoznati i po tome kako se osoba nosi s tjeskobom i kakvim mehanizmima obrane se koristi. U predavanju je bilo riječi i kako nastaje tjeskoba i kako se manifestira na ljudsku osobnost. Kako bi se ličnost (Ego) obranila od tjeskoba, koristi se raznim obrambenim mehanizmima, psihičkim procesima iskrivljivanja realnosti. Dakle oni imaju za cilj smanjiti anksioznost u situacijama koje se ne može kontrolirati, ali i funkciju da štite Ja – „predodžbu o sebi“. Svi obrambeni mehanizmi su neka vrsta „izvrtanja“ stvarnosti da bi se ublažila napetost. Mogu biti korisni kao „osigurač“ zaštita psihe u stanjima intenzivnih emocija, ali i štetni ako se zloupotrebljavaju. Koriste se često kod iznenadnih promjena u emocionalnom životu (gubitak voljene osobe), kod velikih promjena koje ne mogu biti odmah integrirane (novi posao, nova sredina), kad se treba uhvatiti u koštac s nerazriješenim konfliktima. Mehanizmi obrane mogu biti: 1. psihotični, 2. neurotični, 3. nezreli i 4. zreli. Neki od mehanizama obrane iz prve tri skupine su potiskivanje, poricanje, omalovažavanje, racionalizacija, kompenzacija… Od zrelih izdvajamo: altruizam, anticipacija, sublimacija, humor, supresija. Predavači su u daljnjem izlaganju svaki pojedinačno objašnjavali i navodili primjere.

Zrelost ili nezrelost se može promatrati i na području seksualnosti. Tako zdravi razvoj u odraslim fazama seksualnog razvoja znači da osobe počinju biti sve više sigurne, altruisti i integrirani. Njih krasi povjerenje, brižljivost, pažnja… Zanimljivo je primijetiti kako se naš život razvija kroz krizne točke, kada se moramo mijenjati. Osoba ponekad zbog nedostatnog seksualnog razvoja može doći u krizu tvrdeći da nije u stanju živjeti vlastitu odgovornost. Takvim osobama treba pomoći da se suoče s prijelaznom poteškoćom u emotivnom ili seksualnom razvoju. Uloga vrijednosti ima također značajno mjesto u definiranju seksualne zrelosti. Znakovi zrele seksualnosti se prepoznaju u otvorenosti prema drugima, darivanju, nadilaženju samog sebe, dok se nezrelost u ovom području može prepoznati kroz egocentrizam, zatvorenost, ljubomoru, posesivnost, nedostatak radosti.

Zrelost ili nezrelost u emotivno/afektivnom području se odnosi na afektivni razvoj sposobnosti osobe da doživi, izrazi i protumači cijeli niz emocija. Zrelost se pokazuje u odgovarajućoj razini kontrole emotivnog izražavanja, dok se nezrelost pokazuje u nemogućnosti da se iskusi ili izrazi odgovarajuća emocija. Dobro je pitati kako se osoba u formaciji nosi sa svojim osjećajima, je li svjesna svojih osjećaja, kako ulazi u kontakt s tim što osjeća, zna li nabrojati svoje osjećaje i kako ih izražava? U formaciji probleme ne stvaraju toliko ugodne emocije koliko one neugodne koje izazivaju tjeskobu, krivnju i stid. Način na koji osoba izražava svoje emocije može joj pomoći ili blokirati trajni razvoj.

U izlaganju je bilo riječi i o tome kako prepoznati neke ozbiljne poteškoće u strukturi osobe i suočiti se s njima. Ukoliko postoje neke ozbiljne poteškoće poput onih psihopatoloških, onda osobi treba pomoći prije nego što uđe u kuću formacije. Prije nego li kandidat nastavi s formacijom nužno trebaju biti vidljiva dugotrajna poboljšanja na njegovoj osobnosti. Odgojitelj ne smije biti psihoterapeut, nego onaj koji će osobi pomoći da raste u sposobnosti internaliziranja samonadilazećih vrijednosti te da tako raste i u preoblikovanju u Krista. Tako se odgojitelj treba usredotočiti na molitveni život, na dimenziju koje je ontološka, ne patološka. Uvijek je dobro da rezultat psihoterapije, koji nije uvijek predvidljiv, bude poznat prije pripuštanja osobe formaciji. No patologija nije nužno zapreka za svećeničko-redovnički život, postoje sveci koji su pokazivali patološka ograničenja u nekim područjima ličnosti, no ona postaje zapreka kada ozbiljno priječi življenje ili uporabu samog zvanja radi dobra duša.

Nezrelost se svakog dana prepoznaje u odabiru prividnog dobra umjesto realnog što može narušiti teocentrične vrijednosti, jer osoba bira ono što je dobro za nju samu i što joj je ugodno. Tako zbog utjecaja nesvjesne dinamike ograničava se efektivna sloboda za nadilaženje u vrijednostima, što može utjecati na poziv i apostolsku uspješnost.

Neki od minimalnih uvjeta za pripuštanje osobe u duhovni poziva (prema Kiely): određeni osjećaj za duhovno, poslušnost, prijateljstva, naravne vrijednosti, znati da li osoba raste… U zaključku predavanja navedeno je kako ne postoji prečac za rast i sazrijevanje. Svaka je osoba jedinstvena. U odgoju bi zato odgojitelji trebali imati puno strpljenja, sposobnosti empatije i mudrosti.

U radionici odgojitelji su razgovarali i o predloženim pitanjima predavača s kojim se poteškoćama susreću u odgoju i kako se s njima nose.

Na kraju je kardinal Puljić uputio završnu riječ i istaknuo da u odgoju nema recepta za sve jednako. U odgoju se susrećemo s osobom koja je original za sebe. Tu nema skokova, svaki se rast odvija postupno. Ne smijemo zaboraviti moliti za to što radimo. Osobama u formaciji trebamo nadasve pomoći da ostvare svoju nutarnju slobodu kako bi djelovali iz te slobode. Kardinal je naglasio kako je važan razgovor, kako osobni, tako i zajednički po grupama. Bogoslov bi prije svoga ređenja trebao razgovarati sa svojim duhovnikom i pitati njega za mišljenje, ne kako bi duhovnik donio odluku za njega, nego izričući sebe pred duhovnikom bogoslov će sam sebe prepoznati. Svećenik nije ono što radi, nego ono što jest u odnosu na Isusa Krista. Dobar svećenik i dobar odgojitelj radosno živi svoje svećeništvo i tako najbolje odgaja rekao je kardinal i zahvalio svima na sudjelovanju na ovom studijskom danu.

U završenoj riječi kardinal je izrazio mogućnost da bude više ovakvih susreta, te da bi neki mogli trajati i više od jednog dana. (kta)

GODIŠNJI SUSRET DJELATNIKA OBITELJSKIH SAVJETOVALIŠTA IZ HRVATSKE I BIH

Godišnji susret djelatnika obiteljskih savjetovališta iz Hrvatske i BiH održan je u petak, 4. i subotu, 5. studenog 2016. u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa Zmajević u Zadru. Susret je održan kao međunarodni stručni skup o temi „Rad s traumatiziranim osobama i njihovim obiteljima". Okupilo se oko devedeset sudionika iz nad/biskupija u Hrvatskoj, gdje pri biskupijskim Caritasima kao jedna od službi djeluje sedamnaest obiteljskih savjetovališta. Došli su i predstavnici obiteljskih savjetovališta iz Mostara, Sarajeva i Banje Luke, predvođeni don Antom Komadinom, ravnateljem Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan.

Domaćini susreta bili su djelatnici Obiteljskog savjetovališta pri Caritasu Zadarske nadbiskupije, Mladen Klanac, Ana Uranija i Martina Šimunić. Susret je bio prigoda da sudionici prošire svoje spoznaje, prodube i razmjene iskustva, profesionalno se obogate i osobno upoznaju. Sudjelovali su i djelatnici ustanova koji u raznim programima surađuju s obiteljskim savjetovalištem u Zadru: Centar za socijalnu skrb, Odjel psihijatrije zadarske Opće bolnice, Psihijatrijska bolnica Ugljan, Obiteljski centar u Zadru. „Htjeli smo izabrati temu koja će nas okupiti, ujediniti, da što bolje možemo pomagati ljudima kao suradnici u radu na traumi i pomaganju ljudima. Iz iskustva smo vidjeli da je trauma značajan dio onoga što ljudi proživljavaju u različitim kontekstima u kojima žive: na poslu, školi, u obitelji, slobodnom vremenu. Traumatsko iskustvo se može dogoditi u svakom trenutku i na svakom mjestu. To je kompleksan fenomen", rekao je prof. Klanac, voditelj zadarskog Obiteljskog savjetovališta i član Vijeća HBK za život i obitelj gdje predstavlja djelatnike obiteljskih savjetovališta Crkve u Hrvatskoj. „Jako dobar odaziv sudionika pokazuje koliko se susrećemo s traumom u vlastitom životu i u profesionalnom radu. Trauma ostavlja dubok trag u životima ljudi. Često je mijenjamo s PTSP-om, ali PTSP je samo jedan izričaj onoga što nosi traumatsko iskustvo. Traumatsko iskustvo ostavlja puno veće i šire posljedice u panici, tjeskobi i drugim elementima na osobnoj, socijalnoj i obiteljskoj razini", rekao je Klanac. Kao drugi element uz temu stručnog razmatranja traume, Klanac i Uranija su odredili obitelj, jer je obitelj mjesto gdje se najviše očituje sva teškoća traume, na bliskim članovima onoga tko je doživio traumu. „Trauma nekad može pogoditi cijelu obitelj i zajednicu. Obitelj je i mjesto koje pruža najveće mogućnosti nošenja s traumom. Obitelj je mjesto gdje živimo najintimnije i najdublje svoje osjećaje i svoje odnose, tako da obitelj postaje mjesto koje će svima pomoći da se osnažimo i pomognemo obiteljima, da imamo multidisciplinarni pristup u radu s traumom", rekao je Klanac. Zato su na susretu bili različiti stručnjaci, psiholozi, psihijatri, socijalni radnici, teolozi. Skup je organiziran kao pomoć za ljude s kojima se djelatnici obiteljskih savjetovališta susreću i kao put da se zajedno i na multidisciplinaran način nose s traumom.

Prof. Ana Uranija rekla je kako je veliki odaziv sudionika znak da su izborom teme pogodili profesionalne potrebe djelatnika. Oni se susreću s traumatskom simptomatologijom s klijentima i pacijentima, ali i svatko osobno nije pošteđen traumatskih životnih događanja. Zato znanja i vještina u tom području rada nikad nije dovoljno, rekla je Uranija. „Narodna poslovica 'Vrijeme liječi sve rane' povremeno se provlači kao mit i u stavu prema psihološkoj traumi. Nažalost, ponekad i kod nekih profesionalaca. Roditelji npr. dobiju savjet 'Budete li razgovarali o tome, samo ćete ga podsjećati. Neka zaboravi. Ona se neće toga sjećati. Bolje to ne dirati'. Možemo ne dirati, ali traumatska rana kad tad ispliva iz zaborava i može uzrokovati teže posljedice po osobu i okolinu", upozorila je Uranija i navela primjer iz prakse. Osmogodišnja djevojčica joj je rekla 'Ja sam to sve zaboravila', a istovremeno se vrtila na sjedalici, lomila prste, sklanjala pogled ne znajući gdje bi gledala kad počnu pričati o tome. Takvo ponašanje izostaje kod drugih uobičajenih tema. „Gledam našu odgovornost. Hoćemo li toj djevojčici pokazati razumijevanje, dati joj podršku i ohrabrenje, pratiti je dok ne povrati povjerenje u sebe i druge, ili ćemo pokraj zdravih očiju ostati slijepi i ostaviti je da se u svom strahu i sramu i dalje brani potiskivanjem, negiranjem i disocijacijom. 'Vrijeme liječi sve rane' djelomično je istina, jer je za oporavak potrebno vrijeme. Ali u vremenu su potrebne i intervencije, stručne, obitelji, bliskih osoba. Zato su nam potrebni znanje, vještine i osobna spremnost da se suočimo s tuđom boli. Ta spremnost se dira u naše strahove i naše boli", istaknula je Uranija, dodavši da se kompetencija i sposobnost stručnjaka da se suoče s traumom jača i na način proveden na tom skupu. „Susret tome služi. Svi zajedno učimo, preispitujemo svoje kapacitete da se, unatoč teškoj temi, brinemo o sebi, jer je to preduvjet da možemo pomagati drugima", poručila je Uranija.

Suzana Borko, zamjenica ravnatelja Hrvatskog Caritasa, pozdravila je nazočne uime organizatora i ravnatelja HC-a mons. Fabijana Svaline. Izrazila je zadovoljstvo porastom mreže i povezanosti Caritasovih obiteljskih savjetovališta, kao i stručnog usavršavanja i profesionalne suradnje s drugim ustanovama. Edukaciju za obiteljske savjetodavce prošli su mnogi 2002. g. „To su veliki plodovi. Ovo je susret jačanja mreže na kojem možemo steći novu kompetenciju i osnažiti se za zajednički rad u budućnosti. Obitelj je važna tema. Dobro je i važno da se susrećemo na skupovima koji nam pomažu da naš rad bude bolji, jači i umreženiji", rekla je Borko.

Petar Krešimir Hodžić, voditelj Ureda HBK za život i obitelj, nazočnima se obratio uime dubrovačkog biskupa Mate Uzinića, predsjednika Vijeća HBK za život i obitelj, uime članova Vijeća i biskupijskih povjerenika za pastoral braka i obitelji. „Skup će pomoći da se hvalevrijedni i često samozatajni rad bračnih i obiteljskih savjetovatelja iz Hrvatske i BiH bolje prepozna i vrednuje u društvu. Mons. Uzinić podržava sudionike i izražava brigu za budućnost i djelovanje crkvenih bračnih i obiteljskih savjetovališta", rekao je Hodžić, istaknuvši da mons. Uzinić pozdravlja nastojanje da se savjetovatelji redovito okupljaju u kontekstu svoje trajne edukacije, stručne supervizije, izmjene iskustava i jačanja zajedništva, svima želeći uspješan rad i blagoslov. Hodžić je prenio pozdrave i mons. Valtera Župana, umirovljenog krčkog biskupa i dugogodišnjeg predsjednika Vijeća HBK za obitelj, kako su mu „bračna i obiteljska savjetovališta bila i jesu na srca i obećaje svoju molitvu". Hodžić je podsjetio da su hrvatski biskupi na svom 46. plenarnom zasjedanju HBK posebnu pozornost dali bračnim i obiteljskim savjetovalištima.

Sudionike je pozdravio i mr. don Ivica Jurišić, ravnatelj Caritasa Zadarske nadbiskupije, te mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, uime zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića. Izražavajući dobrodošlicu sudionicima rekao je da je, između ostalog, poslanje Crkve caritas; „podijeljeno iskustvo obogaćuje, oplemenjuje i neka bude poticaj za rad s osobama koje dožive traume". Na susretu su bili i pročelnici Grada Zadra i Zadarske županije koji prate rad Caritasa, županijski Bernard Maruna i gradski Jakov Vidović.

Pokrovitelji susreta su Hrvatski Caritas, Zadarska nadbiskupija i Grad Zadar. Susret djelatnika obiteljskih savjetovališta u Zadru održan je i 2012. g. Ovo je treću godinu u nizu da se takav susret održao, u Đakovu, Ogulinu i sad u Zadru. Prethodnih godina se održavao povremeno. Namjera je da se susret djelatnika obiteljskih savjetovališta Crkve u Hrvatskoj i BiH održava redovito, svake godine u nekoj drugoj biskupiji. (kta/ika)

DUHOVNA OBNOVA ZA SESTRE SLUŽAVKE MALOG ISUSA U SAMOSTANU U VITEZU

U Samostanu Sveti Josip u Vitezu, Utemeljiteljevoj Hankompaniji, održana je u subotu 29. listopada četvrta duhovna obnova  na temu: Afektivna zrelost u interpersonalnim odnosima u redovničkoj zajednici.  
To su duhovne obnove koje organizira Provincijska uprava u programu trajne formacije sestara. Kao dobar  način obnove ovoga tipa pokazali su se susreti sestara iz više obljižnjih zajednica. Tako je prvi sisret bio u Generalnoj kući u Zagrebu, drugi u samostanu Doloroza, treći u samostanu Egipat i ovaj zadnji u Vitezu.
Sudjelovale su sestre iz zajednica u Vitezu, Gromiljaku i Prozoru. Na početku programa sudionice je pozdravila provincijska glavarica sestra M. Admirata Lučić izrazivši radost što  imamo milost  biti zajedno, moliti zajedno i razmišljati o tako važnoj temi za radosno življenje i ostvarenje poslanja u našim zajednicama. Naglasila je kako nas samo mijesto u kojem se nalazimo podsjeća na svetu ljubav našega oca Utemeljitelja i na ugrađeni život naših prvih sestara za spasenje duša i  dobrobit svih koji su na bilo koji način bili povezani sa samostanom i poljem svetoga Josipa u Hankompaniji.
Predavanja je održala Dr. Sanda Smoljo. Vodila je sestre kroz proces odrastanja i svekolikog utjecaja digašaja i iskustava na vlastiti emotivni svijet te ponudila konkretna riješenja u možebitnim sukobima u samima sebi, s drugima i sa dragim Bogom.
U poslijepodnevnim satima bila je mogućnost za sveti  sakramentom ispovjedi. Susret smo okrunile i završile sa slavljem svete mise koju je za sestre slavio fra Velimir Bavrka, župnik iz Viteza. Evanđelje dana nam je uprisutnilo događaj u kojem Isus primjećuje naše ponašanje za stolom i poučava govoreći: „Koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen“.  Sveti Luka je zapazio i zapisao kako Isus duboko dotiće osjećaje ljudi i o njima otvoreno govori.
Bogati dan susreta se je brzo približio kraju. Za uspomenu nam je sestra Marina Perić načinila fotografiju, zahvalilile smo se sestrama, na divnom gostoprimstvu, dragom Bogu na mogućnosti da pohodom razveselimo naše bolesne sestre i Provincijskoj upravi na čelu sa sestrom M. Admiratom na organizaciji tako važnog događaja za nase sestrinstvo i duhovni rast. Neka Isusova prisutnost u našim životima zahvati i opečati svaki naš osjećaj! s.a.

(preuzeto sa službene web stranice: http://www.ssmi.hr/sarajevo/clanak/afektivna_zrelost_u_interpersonalnim_odnosima_u_redovnichkoj_zajednici)

DUHOVNA OBNOVA ZA MLADE POD NAZIVOM „RADOST SUSRETA“

U Kući Navještenja na Gromiljaku, od 21. do 23. listopada 2016. sestre Služavke Malog Isusa u suradnji s Centrom za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije organizirale su duhovnu obnovu za mlade pod nazivom „Radost susreta“. Voditelji obnove su bili dr. Sanda D. Smoljo, don Simo Ljuljić te s. Marina Perić. Obnova je započela euharistijskim slavljem u župnoj crkvi Imena Marijina na Gromiljaku te upoznavanjem mladih.

Srdačnu dobrodošlicu svim okupljenima uputila je s. Marina te se kratko osvrnula na protekle dvije duhovne obnove na temu: „Slijedi me! Poziv/Poslanje“ i „Hodi u ljubavi“. Prethodne duhovne obnove, zaključno s ovom su bile jedno veliko, sveobuhvatno predavanje o ljubavi i odnosu prema Bogu, drugima, ali i prema nama samima. Poručila je da Bog poziva svako biće na život i ljubav te da je svatko dragocjen i jedinstven. Svima je dana sloboda, a jedno od obilježja kršćanstva jeste biti Kristov, odnosno, u slobodi prihvatiti i birati ono što je Bogu milo. Na taj način prihvaćamo poziv koji nam je Bog dao, te zato sve što činimo u životu trebamo činiti s ljubavlju, oslanjajući se na Krista koji je temelj i korijen svega. Osim toga, s. Marina je kazala da u svome životu trebamo njegovati nesebičnu ljubav koja svu sebe daje, a ne traži ništa za uzvrat.

Uvodno predavanje „Susret oči u oči“ imao je don Simo koji je govorio o susretu Isusa i Samarijanke kod zdenca (Iv 4, 5-42). Tumačeći navedeni tekst don Simo je istakao da se svakodnevno susrećemo s raznim osobama i da je pravi susret, zapravo onaj koji ostavlja utisak na nas te koji budi emocije u nama. Primjer jednog takvog susreta je susret Isusa i Petra kada Petar, nakon što je zanijekao svoga Gospodina, susreće njegov pogled koji u Petru budi bujicu emocija. Također je naglasio da odnos „ti – ja“ u međuljudskim odnosima stvara napetost koja može onemogućiti susret ljudi različite nacionalnosti, vjerske pripadnosti…. Kao što je Samarijanka stavila razliku između sebe i Isusa koji je bio Židov, tako i mi danas, vođeni svojim predrasudama i onim “Ja sve znam, te drugi mi nije potreban” potičemo udaljavanje jednih od drugih. Na kraju svoga predavanja je naglasio važnost istine u našim životima te da jedini trenutak kada govorimo istinu jeste kada govorimo o sebi, o svojim vrlinama i manama.

Drugog dana obnove predavanje pod nazivom „Susret sa sobom“ predstavila je dr. Smoljo, a započela je uvodnim pitanjem „Kako sebe susresti?“. Dr. Smoljo je kazala da se često prema sebi odnosimo površno, te da je stoga prvi korak ka susretu sa sobom upoznati se. Kada pogledamo u svoju nutrinu, vidimo što mi se sviđa, što me boli… potrebno je prihvati sebe, odnosno, nositi se s tim što sam ja. Sljedeći korak je zavoliti se, a voljeti sebe znači prihvatiti sebe u potpunosti. Posljednji korak u tom procesu jeste mijenjati se, oblikovati se na sliku na koju smo načinjeni, na sliku djece Božje. To je put na kojemu nam se pojavljuju brojna emotivna stanja koja nas mogu zbuniti, i ako ne znamo kako se s njima nositi i kako ih nadići mogu postati prepreke da živimo svoj poziv djece Božje. Emotivna iskustva koja sputavaju naš osobni i interpersonalni rast mogu biti ljubomora, zavist, krivnja te stid. Da bi se ostvarili kao djeca Božja trebamo prihvatit sebe i oprostiti sebi. Oprost je put ka boljitku jer opraštanjem dajemo mir sebi i drugima.

Nakon predavanja uslijedio je radu u grupama u kojemu su mladi odgovarajući na postavljena pitanja iznijeli svoje mišljenje i stavove o danoj temi. Radost susreta mladi su na poseban način mogli osjetiti u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, kroz svetu ispovijed te euharistijsko slavlje na kojem su imali priliku pristupiti i svoj duh obnoviti.

U večernjim satima drugoga dana mladi su predstavili svoje radove te zajedno promišljali i iznosili svoje stavove o svemu što su čuli i doživjeli na obnovi. Naposljetku su pogledali film „Inside out“ koji je na jedan jednostavan način prikazao sve ono s čime se čovjek u svojoj nutrini bori.

Trećeg dana kroz razgovor s voditeljima obnove mladi su iznijeli svoje dojmove, a potom je dr. Smoljo kazala da je jedan od većih neprijatelja mladih obeshrabrenje, te potakla mlade da ohrabrenje i okrjepu koju su doživjeli na obnovi nastave živjeti i svjedočiti u svojim domovima i okolini u kojoj žive. Posebno je naglasila da nas ne smije nositi ushićenje sadašnjeg trenutka zbog svega doživljenog. Kada se svatko od nas vrati u svoju svakodnevnicu treba ustrajati i u teškim trenucima, prisjećajući se ove duhovne obnove i svega rečenog i doživljenog, crpiti snagu kako bi nastavili dalje vršiti svoje poslanje.

Na kraju duhovne obnove mladi okupljeni u misnom slavlju koje je predvodio don Simo zahvalili su Bogu na milosti spoznaje i Božje blizine koje su primili na ovoj duhovnoj obnovi. (kta)

DUHOVNA OBNOVA ZA SESTRE SLUŽAVKE MALOG ISUSA U ŽUPI ŽALOSNE GOSPE U ČARDAKU

U organizaciji Provincijalne uprave provincije Bezgrješnog začeća BDM i Povjerenstva za duhovnost, u subotu 15. listopada 2016. godine održana je duhovna obnova za sestre Služavke Maloga Isusa iz zajednica Slavonski Brod, Voćin, Maglaj, Doboj i Doloroza – Čardak.
Mjesto obnove bio je samostan na Dolorozi. Razlog tomu je deseta obljetnica ponovnoga dolaska sestra u Čardak na Dolorozu. Na duhovnoj obnovi  je sudjelovalo trinaest sestara. Duhovna obnova je započela molitvom trećega časa, nakon kojega je s. Anđa Vranješ – provincijska zamjenica u ime Provincijske poglavarice – s. Admirate Lućić i svoje osobno ime pozdravila prisutne sestre, izrazila dobrodošlicu i plodonosan rad. Poseban pozdrav uputila je predavačici duhovne obnove – Dr. Sandi Smoljo. Također je prenijela pozdrave s. Admirate koja je u službenom posjetu sestrama na Hajitiju.
Duhovna obnova održana je na temu Afektivna zrelost u interpersonalnim odnosima u redovničkoj zajednici.
Predavačica Sanda  svojim je  znanjem na vješt i zanimljiv način sestrama približila stanovišta psihologije i duhovnosti kojoj je temelj Evanđelje. Nama redovnicama  psiholog broj jedan treba biti Isus Krist. Kroz predavanja ispreplitali su se pozitivni stavovi koji grade zdravu komunikaciju kao i negativnosti koje su prepreka zdravoj komunikaciji. Prvo predavanje temeljilo se na našim osobnim emocijama. Zajedništvo se temelji na ljubavi i žrtvi. Da bi ljubav i žrtva dominirali u zajedničkom životu potrebno je praštanje. Svatko od nas nosi svoje emocije, bez njih nismo ja, ti i mi. Ukoliko naše emocije ne dovode do zdravih odnosa tad nastaju problemi.
Profesorica Sanda u drugom predavanju naglasila je bit i važnost duhovnih vrijednosti. Da bi rasli u ljudskim i duhovnim vrijednostima važno je prihvatiti sebe i oprostiti sebi. «Svatko se može naljutiti to je lako, ali naljutiti se na pravu osobu, da ispravno stupimo u pravi trenutak, zbog ispravnog razloga i na ispravan način to nije lako» (Aristotel)
Dva psihološka najvažnija pitanja koja sebi svaki čovjek postavlja
a) vrijedim li ja
b)  tko me voli
Bog djeluje samo tamo gdje mu mi otvorimo svoje srce. Iz ovog stručnog izlaganja zaključuje se da je naš zajednički život poput cvijeta, mora se redovito zalijevati činima ljubavi, praštanja i služenja. Ova dva stručna predavanja zasigurno su nam poticaji kako možemo u svojim zajednicama širiti zdravu komunikaciju. Nažalost zbog ograničenosti vremena radionice su izostale. Neka one budu svakodnevne radionice u našem zajedništvu. Na kraju, spontano, skoro u jedan glas prisutne sestre izrekle su veliko hvala na korisnim i kvalitetnim predavanjima. Duhovna obnova završena je  svetom misom u župnoj crkvi koju je predslavio mjesni župnik vlč. Pavo Kopić. Ovaj dan prošao je u sestrinskom zajedništvu i radosti. U ime svih s. Anđa izrekla je veliko hvala profesorici Sandi kao i sestrama u zajednici na Dolorozi koje su svoju ljubaznost i gostoprimstvo iskazale da nam bude lijepo i ugodno.
s. M. Marinela Zeko
(preuzeto sa službene web stranice: http://www.ssmi.hr/sarajevo/clanak/duhovna_obnova_za_sestre3)

 

 

SEMINAR ZA BOGOSLOVE VRHBOSANSKOG BOGOSLOVNOG SJEMENIŠTA NA TREBEVIĆU

U organizaciji Centra za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije, u subotu i nedjelju, 1. i 2. listopada 2016., u Napretkovom domu na Trebeviću, održan je psihološko-duhovni seminar za bogoslove Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa. Na seminaru je sudjelovalo 39 bogoslova. Voditelji seminara bili su: dr. sc. Sanda D. Smoljo (teolog, psiholog, psihoterapeut) i dr. vlč. Đulijano Trdić (liječnik, psiholog).

Tema seminara bila je: Afektivni rast i razvoj u formaciji: upoznati sebe, shvatiti drugoga/Drugoga.

Prvi dan seminara započeo je pozdravnim riječima uzoritog kardinala Vinka Puljića, nadbiskupa metropolita vrhbosanskog koji je istaknuo važnost odgoja za ljudske vrijednosti, posebno rast i razvoj u afektivnoj zrelosti mladih kandidata koji se pripremaju za svećenički poziv. Nakon pozdravnih i ohrabrujućih riječi uslijedila je zajednička molitva i početak predavanja. Na seminaru su obrađene četiri cjeline: Kršćanska vizija osobe, Emotivni svijet, Emotivna nezrelost, a završeno je temom Kako integrirati emotivni svijet s izabranim pozivom.

Nakon svakog predavanja, bogoslovi su imali priliku za osobnu refleksiju, u kojoj su uz ponuđena pitanja mogli u tišini ući u nutrinu svoga srca, te promišljati i propitivati svoj nutarnji svijet. Blagodati Trebevića, okruženje prirodom, te izdvojenost iz svakidašnjice gradske buke, išli su u prilog osobnoj refleksiji. Pored osobne refleksije, bila je i prigoda za individualne razgovore s voditeljima seminara.

U drugom dijelu seminara održane su radionice gdje su bogoslovi u manjim skupinama imali priliku zajedno diskutirati o određenim pitanjima i poteškoćama usko vezanim uz iskustvo hoda prema svećeništvu. Nakon radionice održan je plenum, gdje se diskutiralo o sadržaju radionice, te o ostalim pitanjima koja su se pojavljivala kroz predavanja.

Radni dan seminara završen je svetom Misom, koju je predvodio dr. vlč. Đulijano Trdić. U prigodnoj propovijedi govorio je o nakani srca, a kao uzor duhovnog života približio je život Male Terezije, koja je u svojoj skromnosti čineći male stvari s puno ljubavi, poticaj i inspiracija da ju slijedimo. Prvi dan seminara završio je u lijepom zajedničkom druženju i dijeljenje iskustava. Prikazan je vrlo zanimljiv i poučan film, koji je bio i prilika za opuštanje. Prije počinka upućena je molitva zahvale Bogu na plodnom danu i duhu zajedništva uz molitvu krunice.

U nedjelju, seminar je započeo misnim slavljem koje je predvodio kardinal Puljić. U propovijedi je povezao na cjelovit način ljudsko i duhovno u čovjeku, te naglasio važnost integracije ovih dviju komponenti, kako bi rast i razvoj bio potpun. Nakon svete Mise uslijedio je radni dio seminara. U poslijepodnevnim satima bogoslovi su imali priliku za duži odmor, druženje, šetnju po prirodi. Seminar je završen zahvalom, zajedničkom molitvom krunice i susretom svih sudionika s kardinalom Puljićem. Na susretu je zaključeno da je ovo početak seminara ovoga tipa, te da će se planirati nastaviti obrađivati druge teme usko vezane uz rast u ljudskoj i kršćanskoj zrelosti kandidata za svećenički poziv.

U anonimnoj anketi, koja je provedena na kraju seminara više od 93% bogoslova smatra seminar vrlo korisnim za daljnji rast u formaciji, te u budućnosti žele nastaviti sa seminarima ovog tipa. U evaluaciji seminara, bogoslovi su na upit koje teme predlažu za buduće seminare, dali vrlo konkretne, jasne i izuzetno korisne prijedloge za daljnji rast i razvoj u zrelosti važnoj za svećenički poziv. (kta)

DUHOVNA OBNOVA ZA SESTRE SLUŽAVKE MALOG ISUSA U SARAJEVU

U subotu, 24. rujna 2016. u provinciji Bezgrešnog Začeća B.D.M. u Sarajevu održana je duhovna obnova za drugu skupinu sestara na temu: Afektivna zrelost u interpersonalnim odnosima u redovničkoj zajednici. Duhovnu obnovu je vodila dr. sc. Sanda D. Smoljo, teolog, psiholog i psihoterapeut. Na duhovnoj obnovi je sudjelovalo oko 20 sestara iz različitih dijelova provincije. 
Nakon duhovne obnove uslijedilo je sveto misno slavlje koje je predvodio fra Damir Pavić.
 

DUHOVNA OBNOVA ZA SESTRE SLUŽAVKE MALOG ISUSA U ZAGREBU

Afektivna zrelost u interpersonalnim odnosima u redovničkoj zajednici

U organizaciji Provincijske uprave i Povjerenstva za duhovnost u Provinciji Bezgriješnog začeća BDM, održana je u subotu, 17. rujna 2016. godine duhovna obnova za prvu skupinu sestara u našoj Generalnoj kući u Zagrebu, Naumovac 12. Sudjelovalo je šesnaest sestara iz zajednica Zagreb-Črešnjevac, Zagreb-Nova Ves, Voćin, Geretsried i Željezno na čelu s časnom Majkom s. Radoslavom Radek.

Program duhovne obnove započet je molitvom trećega časa i krunicom Djeteta Isusa, nakon čega je časna Majka u svom radosnom tonu pozdravila okupljene sestre i voditeljicu duhovne obnove dr. Sandu Smoljo. Izrazila je svim sestrama iskrenu dobrodošlicu i zaželjela da se duhovno osnažimo za poslanje koje je svakoj povjereno.

Duhovna obnova održana je na temu: Afektivna zrelost u interpersonalnim odnosima u redovničkoj zajednici. Predavačica je na znalački način sa stanovišta psihologije i duhovnosti približila ljepotu zdravog zajedništva i komunikacije u redovničkoj zajednici, kao i negativnosti koje nagrizaju tu ljepotu. Model povezanosti i najzdravijeg zajedništva je Presveto Trojstvo, gdje se ljubav daje nesebično. Ljubav započinje s konkretnom zajednicom, konkretnom susestrom, konkretnom poglavaricom. Zabluda je misliti da bi se neka osoba bolje ostvarila da je negdje drugo, da živi s drugim sestrama, da ima drugu poglavaricu… Ukoliko ne budemo naše zajedništvo hranile praštanjem, žrtvom i ljubavlju nećemo moći doživjeti ljepotu dara odnosa. Problemi nastaju kad svoju sestru gledam bez Boga. Svaka od nas nosi svoje emocije i bez njih bi život bio siv. One mogu biti oruđe za rast i također oruđe za ubijanje. Ukoliko nas naše emocije ne dovode do zdravih odnosa, onda se moramo zaustaviti i pitati gdje smo…? Nezrele emocije đavao uzima za svoje planove. Zato je neophodno potrebno znati kome pripadamo i koji nam je cilj. Zašto sam ovdje došla…? Naše reakcije su odraz onoga što u sebi nosimo kao zdravo ili bolesno.

Kroz dva opširna predavanja (prije podne i poslije podne) dr. Sanda zorno je približila pozitivne i destruktivne strane zajedništva i ukazala na mogućnosti kako živjeti dar pozitivnih odnosa. Sve su sestre bile oduševljenje njezinim izlaganjem i bile su zahvalne dr. Sandi na ovako lijepom i jasnom izlaganju i razjašnjenju uzroka naših nekih nezrelih odnosa. Nažalost, zbog kratkoće vremena nisu se mogle održati radionice, što bi zasigurno još više doprinijelo uviđanju i razjašnjenu mnogi reakcija koje se često čine nesvjesno ili u neznanju.

Duhovna obnova završila je sakramentom ispovjedi i svetom Misom, što je predslavio p. Marijan Zubak, misionar Družbe Krvi Kristove. U svojoj propovjedi utemeljenoj na prispodobi o sijaču zapitao je: U kojem je stanju moje srce…? Prima li ono to sjeme i u kakvo tlo pada? Koliko u tome uspjevamo? Koji su naši plodovi…?

Sve je završilo u lijepom sestrinskom zajedništvu zahvaljujući mnogima koji su dali svoj doprinos u organizaciji i pripremi ove duhovne obnove. Zahvala ide našoj časnoj Majci Radoslavi, njezinim vrijednim savjetnicama koje su nas svečano ugostile, predavačici dr. Sandi. Hvala našoj s. provincijalki Admirati koja je sve ovo organizirala i pobrinula se da nam svima bude lijepo i ugodno.

Preuzeto sa službene web stranice: http://www.ssmi.hr/site/clanak/duhovna_obnova_za_sestre2