{"id":759,"date":"2017-02-25T19:10:46","date_gmt":"2017-02-25T19:10:46","guid":{"rendered":"https:\/\/savjetovaliste-vn.org\/?p=759"},"modified":"2017-02-27T19:12:33","modified_gmt":"2017-02-27T19:12:33","slug":"odrzan-seminar-utjecaj-pornografije-i-masturbacije-na-formaciju-svecenickih-kandidata","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/savjetovaliste-vn.org\/?p=759","title":{"rendered":"ODR\u017dAN SEMINAR \u201cUTJECAJ PORNOGRAFIJE I MASTURBACIJE NA FORMACIJU SVE\u0106ENI\u010cKIH KANDIDATA\u201d"},"content":{"rendered":"

\n\tU prostorijama VBS-a, u subotu, 25. velja\u010de 2017. u organizaciji Centra za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije i Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa odr\u017ean je edukacijski seminar na temu “Utjecaj pornografije i masturbacije na formaciju sve\u0107eni\u010dkih kandidata”. Na seminaru su sudjelovali bogosloviju triju bogoslovija iz Sarajeva: VBS-a, Franjeva\u010dke bogoslovije i Redemptoris mater. Predavanja su odr\u017eala dr. sc. Sanda D. Smoljo (teologinja, psihologinja, psihoterapeutkinja), voditeljica Centra za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije, i vl\u010d. dr. sc. Josip Bošnjakovi\u0107 (sve\u0107enik, psiholog, psihoterapeut).\n<\/p>\n

\n\tPrvo predavanje je odr\u017eala dr. sc. Sanda D. Smoljo. U njemu je bilo govora o problemu masturbacije kroz prizmu dubinske psihologije. Pri tome je sagledala problem masturbacije u široj slici \u010dovjekove nutarnje psihodinamike vezane uz seksualnost i cjelokupnu ljudsku osobnost. Naglasila je va\u017enost ispravnog vrednovanja \u010dovjekove seksualnosti i njezine integracije u ljudsku osobnost.\n<\/p>\n

\n\tDrugo predavanje je odr\u017eao vl\u010d. dr. sc. Josip Bošnjakovi\u0107 o problemu pornografije. U predavanju vl\u010d. Josip je govorio o op\u0107enitoj raširenosti ovoga problema danas kod mladih, negativnim posljedicama na ljudski \u017eivot i na\u010dinima kako ga prevladati.\n<\/p>\n

\n\tPoslije predavanja bogoslovi su imali priliku kroz kratku radionicu razraditi pojedine aspekte ovoga problema vezanih uz sve\u0107eni\u010dku formaciju.\n<\/p>\n

\n\tNakon odr\u017eanog seminara uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto, potom ve\u010dera i zajedni\u010dko dru\u017eenje u kafi\u0107u VBS-a. U nastavku mo\u017eete pro\u010ditati homiliju koju je izrekao mons. Luigi Pezzuto, u prevedenom obliku.\n<\/p>\n

\n\tL. D.<\/strong><\/em>\n<\/p>\n

\n\tHOMILIJA MONS. LUIGIJA PEZZUTA, AP. NUNCIJA U BiH,<\/strong>\n<\/p>\n

\n\tdijecezanskim i redovni\u010dkim bogoslovima.<\/strong>\n<\/p>\n

\n\tSv. Misa u crkvi sv. \u0106irila i Metoda <\/strong>\n<\/p>\n

\n\tu Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu 25. 02. 2017.<\/strong>\n<\/p>\n

\n\t \n<\/p>\n

\n\tDraga bra\u0107o i sestre, ali posebno dragi bogoslovi dijecezanski i redovni\u010dki.\n<\/p>\n

\n\t\u017delio bih zapo\u010deti, u ovom našem razmišljanju, ovim \u010du\u0111enjem koje u nama odra\u017eava današnje prvo \u010ditanje iz Knjige Sirahove<\/em> koje nam obe\u0107ava „uzvišeni status“ u kojem je Bog postavio ljudsko bi\u0107e – muškarca i \u017eenu.\n<\/p>\n

\n\tIstina je da Sirah tako\u0111er aludira na \u010dinjenicu da se ljudsko bi\u0107e, uzeto iz zemlje, vra\u0107a poslije u zemlju i da su \u010dovjek su dodijeljeni “odbrojani dani.” No, to je tek po\u010detak. Ostatak teksta slavi dostojanstvo i uzvišeni status ljudskog bi\u0107a iznad svih stvorenja.\n<\/p>\n

\n\tPrema Sirahovu, tekstu kojeg smo upravo pro\u010ditali, dostojanstvo i uzvišeni ljudski status ne odnose se i ne vezuju se samo na njegovu duhovnu dimenziju, nego se odnose i vezuju tako\u0111er uz njegovu tjelesnu i fizi\u010dku dimenziju. Uzvišenost ljudskog bi\u0107a nije samo u njegovoj duši i u njegovoj duhovnoj etici i moralu. Ljudsko bi\u0107e veliko je jer ima i ljudsko tijelo, što bismo mogli definirati kao “\u010dudesno” s obzirom na njegovu ljepotu, na njegove razli\u010dite sposobnosti i mogu\u0107nosti, na njegovu snagu, na sklad njegovih razli\u010ditih komponenti, itd …\n<\/p>\n

\n\tMe\u0111utim, kada ljudsko bi\u0107e ulazi u religiozne sfere, to jest kad \u010dovjek ima svoj po\u010detak, kada ulazi u odnos s Bogom (to je religiozna sfera), on ulazi u taj odnos s Bogom trude\u0107i se u potpunosti oko jedinstva tijela i duha. Religiozno iskustvo ti\u010de se ljudskog bi\u0107a u njegovoj cijelosti. Religiozno iskustvo izra\u017eava se kroz duh i tijelo. To vrijedi za svako ljudsko bi\u0107e, neovisno o njegovu specifi\u010dnom pozivu (bilo da je rije\u010d o braku, o ministerijalnom sve\u0107eništvu ili o redovni\u010dkom \u017eivotu).\n<\/p>\n

\n\tNadalje, kada u\u0111emo u jedno od tih pojedinih zvanja, sudjelovanje tijela, kao i duha, postaje još nu\u017enije i specifi\u010dnije ovisno o zvanju.\n<\/p>\n

\n\tIzostavljamo ovdje sudjelovanje tijela u religioznom iskustvu koje se temelji i koje proistje\u010de iz sakramenta \u017eenidbe, jer moramo pokušati razumjeti sudjelovanje tijela, koje se temelji i koje proizlazi iz sve\u0107eni\u010dkog re\u0111enja, te iz redovni\u010dkog posve\u0107enja, kojima ste vi usmjereni kao bogoslovi dijecezanski i kao aspiranti za redovni\u010dki \u017eivot.\n<\/p>\n

\n\tU ministerijalnom sve\u0107eništvu imamo “sveti celibat”; u redovni\u010dkom posve\u0107enju imamo “zavjet \u010disto\u0107e.”\n<\/p>\n

\n\tKako bismo shvatili prisutnost tih dviju vrijednosti u \u017eivotu sve\u0107enika dijecezanskog i redovni\u010dkog (ali tako\u0111er i redovnice), nu\u017eno je referirati se na Osobu Isusa Krista, Vje\u010dnog Velikog Sve\u0107enika, referirati se na njegovo u\u010denje i na njegov na\u010din \u017eivota, kao i na perspektivu “Kraljevstva nebeskoga”.\n<\/p>\n

\n\tReferiraju\u0107i se na Krista, shva\u0107amo nepobitnu \u010dinjenica: Krist je ostao tijekom cijelog svog \u017eivota, ne samo u \u010disto\u0107i, nego i u djevi\u010danstvu, kao znak, ali tako\u0111er i kao sredstvo potpune predanost slu\u017ebi Bogu i \u010dovje\u010danstvu.\n<\/p>\n

\n\tKrist nije jednostavno \u017eelio op\u0107eniti znak slu\u017eenja Bogu i \u010dovje\u010danstvu. Krist je \u017eelio da slu\u017eba Bogu i \u010dovje\u010danstvu bude obilje\u017eena “sveukupnoš\u0107u” i “apsolutnoš\u0107u”.\n<\/p>\n

\n\tSuo\u010deni s ovom Kristovom sveukupnoš\u0107u, spontano se postavlja pitanje: Zašto je to Krist u\u010dinio? Kakvu nam je poruku namjeravao poslati? Mi smo suo\u010deni sa Kristovim stavom, ne sa stavom nekog obi\u010dnog \u010dovjeka. Ne vjerujem da je Krist uzalud ostao u djevi\u010danstvu i \u010disto\u0107i.\n<\/p>\n

\n\tNe mo\u017eemo umanjiti Isusove rije\u010di i stavove.\n<\/p>\n

\n\tDakle, zašto se Krist ponašao na taj na\u010din?\n<\/p>\n

\n\tZato jer On \u017eeli da oni, koji imaju sre\u0107e sudjelovati u dostojanstvu i poslanju vje\u010dnog Sve\u0107enika, budu odraz vlastitog na\u010dina i \u010disto\u0107e \u017eivota.\n<\/p>\n

\n\tJasno vam je da \u0107e ovo participiranje biti savršenije i u\u010dinkovitije djelovanje koliko više sve\u0107enik “bude slobodan od okova od krvi i mesa” (Sacerdotalis Caelibatus<\/em>).\n<\/p>\n

\n\tDrugim rije\u010dima, savršenstvo \u017eivota jednog sve\u0107enika i u\u010dinkovitost njegovog pastoralnog djelovanja ne ovise o intelektualnoj pronicavosti, niti o doktoratima, kao ni po\u010dasnim naslovima. Savršenstvo sve\u0107eni\u010dkog \u017eivota, a time i u\u010dinkovitost pastoralnog djelovanja ovise o sposobnosti sve\u0107enika kako bi nanovo u sebi proizveo stil Kristova \u017eivota, imaju\u0107i na umu ne samo njegovu dušu nego i njegovo tijelo, u predanju i cjelovitoj posve\u0107enosti slu\u017eenju Bogu i bli\u017enjemu.\n<\/p>\n

\n\tNa taj na\u010din, kada sve\u0107enik ka\u017ee: “Ovo je moje tijelo, koje se za vas predaje “, sveti celibat i vjernost njemu u\u010dinit \u0107e da su te rije\u010di istinite i autenti\u010dne. U suprotnom slu\u010daju, te \u0107e rije\u010di biti izgovorene kao u nekoj teatralnoj farsi: Da. Bit \u0107e u\u010dinkovite na sakramentalnoj razini, ali prazne i besmislene na egzistencijalnoj razini osobe sve\u0107enika, koji, bez celibata ili bez odanosti njemu, ne\u0107e imati ništa drugo ponuditi Bogu Ocu, osim jednog materijalnog zvuka rije\u010di i seta gesti, koje se kasnije rastapaju u obi\u010dnim i jednostavnim ceremonijama koje samom sve\u0107eniku ne mogu ponuditi radost i ispunjenje.\n<\/p>\n

\n\tNadalje, sveti celibat dijecezanskih sve\u0107enika i zavjet \u010disto\u0107e redovnika i redovnica nude osobi koja ih izabire jednu priliku za u\u0107i u sklad s otajstavima Kraljevstva nebeskog. Isus, kada izabra “prve Slu\u017ebenike spasenja” (Sacerdotalis Caelibatus<\/em>, 22), htjede ih uvesti u razumijevanje otajstava Kraljevstva nebeskog. I na toj osnovi, to jest, na temelju toga da su postali osobe uvedene u razumijevanje otajstava Kraljevstva nebeskog, pozva ih da budu posebni suradnici Bo\u017eji, Njegovi veleposlanici i, na temelju toga, nazva ih prijateljima i bra\u0107om, te im obe\u0107a obilnu nagradu, budu\u0107i da su napustili dom, obitelj, \u017eenu i djecu, radi Kraljevstva Bo\u017ejega.\n<\/p>\n

\n\tDragi sestre i bra\u0107o.\n<\/p>\n

\n\tU duhu današnjeg odlomka Evan\u0111elja, postanimo jednostavni, ponizni i otvoreni za prihva\u0107anje Bo\u017ejih darova, kao djeca, i otvorimo se, posebno onima koji se trude oko razlu\u010divanja njihovih zvanja i oko njihova produbljivanja, kako bi bili otvoreni svetom celibatu i zavjetu \u010disto\u0107e, koji trebaju biti shva\u0107eni ne više kao teret, nego kao bo\u017eanski dar koji nas \u010dini uistinu slobodnima za slu\u017ebu Bogu i bra\u0107i. AMEN!\n<\/p>\n